Na domaćoj je arhitektonskoj sceni već 35 godina i dobro je upućen u zbivanja i trendove. Prvi u nizu velikih projekata bilo mu je uređenje prizemlja i taverne Hotela Esplanade, a njegov je tim za poslovnu zgradu tvrtke Lumenart u Puli osvojio nekoliko važnih priznanja, među kojima je i Wienerberger Brick Award.
Hrvatski arhitekt Andrija Rusan, u suradnji s kolegama Marijanom Mirkovićem i Ljerkom Kabelkom, dobitnik je nagrade "Wienerberger Special prize" za projekt poslovne zgrade Lumenart u Puli. Rusan je na zgradi surađivao s dizajnerom rasvjete Deanom Skirom.
Kako biste s pozicije prikupljenog iskustva opisali današnju modernu hrvatsku arhitekturu?
Kvaliteta hrvatske arhitekture se unazad 20-ak godina počela primjetno dizati. To je povezano s državnim projektom poticane stanogradnje. Postala je vidljivija i u našim medijima i na međunarodnom planu. Taj napredak i danas traje, sve je bolje. Svatko tko se tek upoznaje sa stanjem naše arhitekture ostaje ugodno iznenađen. “Tamo negdje na kraju Europe” ipak postoji zemlja zanimljive suvremene arhitekture!
Koliko u modernoj hrvatskoj arhitekturi ima elemenata tradicije?
Djelomično ima. I to se odmah prepoznaje kao posebna vrijednost. Osobno mislim da bi tim putem trebalo ići. I tridesetih godina prošlog stoljeća najzanimljivija i najkvalitetnija djela bila su ona koja su prepoznatljivom izričaju međunarodno važne arhitekture moderne dodavala i elemente tradicije. Ne pukim prepisivanjem ili adiranjem, nego kreativnom nadogradnjom.
Koliko su investitori otvoreni za modernija, možda hrabrija ili neočekivanija arhitektonska rješenja? Čemu zapravo teži današnja hrvatska arhitektura?
Sve je više investitora koji vide vrijednost u modernoj arhitekturi, koji su spremni biti suvremeni i zajedno sa svojim arhitektima istraživati nove mogućnosti. Kvalitetna današnja hrvatska arhitektura teži prepoznatljivosti, vlastitom identitetu, zadovoljenju prostornih zahtjeva, unapređenju slike društva...
Kako biste ocijenili ulogu opeke kao materijala zelenog graditeljstva u današnjem pristupu gradnji?
Opeka je vječni materijal. Čovjek bi možda očekivao da se tu nema što novoga reći, ali neprestano uočavamo da su moguća nova dostignuća, nova sjajna ostvarenja. I bez obzira na kulturu pojedinog prostora i načina kako se stvara opeka, za što se koristi i što se njome ostvaruje, opeka je materijal koji uvijek može biti suvremen i inovativan u svojem izričaju. Opeka je prirodan materijal i time sama po sebi garantira zdrav i “zeleni” pristup građenju.
Što vama profesionalno predstavlja opeka kao materijal?
Ponajprije sredstvo pomoću kojega ostvarujem svoje konstrukcije, a potom, još važnije, sredstvo kojim nastojim definirati pojavnost, atmosferu svojih projekata. Opeka je materijal kojim se može izuzetno mnogo postići. Niz je mojih projekata u kojima se vidi to moje nastojanje.
Koliko su naručitelji radova svjesni novog načina energetske učinkovitosti u gradnji, traže li to?
Mislim da ta svijest nije dosegla zadovoljavajuću razinu. Još uvijek je to u domeni, usudio bih se reći, pomodnosti. Ali stvari se kreću, postaje jasno da se time moramo baviti. Isto tako, zaista moramo voditi računa o tome da se time ne bavimo samo zato jer se to sada “nosi”. Kako vidite glineni materijal u budućnosti arhitekture? Glineni materijali se koriste tisućljećima i ne vidim razloga da to ikada prestane. Čovjek je sve svjesniji nenadomjestive važnosti prirode, očuvanja okoliša, a upotreba glinenog materijala je idealna u borbi za opstanak našeg planeta i prirodnost našeg življenja.
Naš newsletter donosi najvažnije informacije iz Wienerberger svijeta. Jednostavno se prijavite kako bi dobivali informacije na Vaš e-mail.
